Na današnji dan 1913. godine u selu Šipovice kod Bijelog Polja u crnogorskom dijelu Sandžaka rođen je Ćamil Sijarić, jedan od najvećih bošnjačkih književnika 20. stoljeća.
Ćamil Sijarić je osnovnu školu završio u Godijevu kod Bijelog Polja, a potom od 1927. do 1935. godine pohađao Veliku medresu kralja Aleksandra u Skoplju iz koje je, radi političke aktivnosti, isključen. Školovanje je nastavio u Vranju i na tamošnjoj gimnaziji maturirao 1936. godine od kada studira pravo u Beogradu. Diplomirao je 1940. godine, a za vrijeme Drugog svjetskog rata službuje u Sarajevu, Mostaru, Bosanskoj Gradišci i Banja Luci. Za sekretara Suda narodne časti u Banja Luci izabran je 1936. godine, potom je novinar lista “Glas” i dramaturg Narodnog pozorišta u Banjaluci. U Sarajevo prelazi 1947. godine, radi u redakciji lista “Pregled”, potom je u Glavnom odboru Narodnog fronta i redakciji “Zadrugara”. U literalnu sekciju Radio Sarajeva prelazi 1951. godine i tu ostaje sve odlaska u mirovinu 1983. godine.
Već kao gimnazijalac u Skoplju, Sijarić se bavi pisanjem pjesama, koje su objavljene tek 1988. godine (‘Lirika’) i 1990. (‘Koliba na nebu’). Njegov raskošni umjetnički dar bio je prije svega pripovjedački i na najpotpuniji način se ostvario u mnogobrojnim pričama i romanima s temama iz rodnoga Sandžaka i historije Balkana. Dobitnik je više književnih nagrada i društvenih priznanja, a bio je redovni član ANU
BiH i ANU Crne Gore. Pojedina djela Ćamila Sijarića prevedena su na ruski, bugarski, engleski, turski, albanski, poljski, francuski, njemački, estonski i mađarski jezik.
Poznatija djela: “Ram Bulja”, 1953. pripovjetke, “Naša snaha i momci”, pripovjetke, “Bihorci”, roman, “Kuću kućom čine lastavice”, 1962, pripovjetke, “Sablja”, 1936. pripovjetke, “Putnici na putu”, 1969. pripovjetke, “Kad djevojka spava”, 1972. pripovjetke, “Francuski pamuk”, 1980., “Priče kod vode”, 1982., “Rimski prsten”, 1985., “Miris lišća orahova”, 1991., “Konak”, roman, “Mojkovačka bitka”, roman, “Carska vojska”,
roman, “Zelen prsten na vodi”, pripovjetke, “Zapis o gradovima”…
Ćamil Sijarić je poginuo 6. decembra 1989. godine u saobraćajnoj nesreći u Sarajevu kada ga je udario auto na pješačkom prelazu.
1913. godine, 18. decembra u selu Šipovice kod Bijelog Polja u Sandžaku rodio se Ćamil kao prvo dijete u imućnoj zemljoradničkoj porodici Šabana i Elmaze Sijarić (rođenjem Tucaković); ubrzo ostaje bez oca; njegov mlađi brat Šaban rodio se nakon očeve smrti; uskoro umire i majka tako da braća ostaju na brizi porodice, uglavnom amidže Iljaza.
1927. završava osnovnu školu u Godijevu kod Šipovica, zatim pohađa osmogodišnju Veliku medresu kralja Aleksandra u Skoplju. Kao učenik piše pjesme. Predsjednik je literarne družine Južna vila. Profesori su mu bili Pero Slijepčević, Vido Latković i Anica Savić Rebac. U to vrijeme skuplja i narodne pjesme i šalje ih profesoru Aleksandru Beliću u SANU u Beogradu.
1929. objavio je prve pjesme u školskom listu Vesnik.
1935. izbačen je iz Medrese zbog političkog djelovanja i školovanje nastavlja u gimnaziji u Vranju, gdje i maturira.
1936. upisuje studij prava na Beogradskom univerzitetu. Pridružuje se naprednom studentskom pokretu, učestvuje u protestima, štrajkovima, demonstracijama.
1937. postaje član Komunističke partije. U Beogradu susreće buduću suprugu, studenticu Sabinu Fehimović iz Mostara, koja na Filozofskom fakultetu studira matematiku, hemiju i fiziku. Posvećuje joj pjesmu Breze.
1939. objavljuje nekoliko pjesama u časopisu Ženi danas.
1939. objavljuje pjesme u sarajevskom časopisu Gajret.
1940. diplomirao je na Pravnom fakultetu u Beogradu.
1941. oženio se sa profesoricom prirodnih nauka Sabinom Fehimović. Objavio pjesme u časopisu Pregled.
1941-1945. u toku rata radi kao sudski službenik i sarađuje sa NOP-om. Živi u Sarajevu, Mostaru, Bosanskoj Gradišci i Banjoj Luci.
1945. 30. jula dobio je propusnicu kao dopisnik TANJUGA-a da se slobodno kreće i izvještava sa teritorije okruga Banje Luke i Stare Gradiške. Među prvima je ušao u logor Jasenovac i te slike će kasnije pretočiti u knjigu o Jasenovcu.
1945. 9. jula imenovan je za sekretara Banjalučkog vijeća narodne časti i pomoćnika sekretara Sreskog narodnog suda.
1946. radi kao novinar u banjalučkom listu Glas, a potom kao dramaturg Narodnog pozorišta. Pjesme objavljuje u beogradskom Zadrugaru i Pregledu.
1947. 8. januara premješten je u Ministarstvo prosvjete NRBiH u Sarajevu. Krajem godine prelazi u redakciju sarajevskog časopisa Pregled.
1948. 8. januara, kao službenik Ministarstva prosvjete NRBiH stavljen je na raspolaganje izdavačkom preduzeću Svjetlost. Već 1. maja iste godine prelazi u odjeljenje za agitaciju i propagandu Glavnog odbora Narodnog fronta.
1949. 30. aprila prelazi u redakciju časopisa Zadrugar u kojoj radi do 1. marta 1950.
1950. objavljuje pripovijetke u časopisima Zora, Nova žena, Brazda, Oslobođenje.
1951. prelazi u literarnu redakciju Radio-Sarajeva gdje ostaje sve do odlaska u penziju, 1983. godine.
1953. izlazi mu prva zbirka pripovjedaka ‘’Ram-Bulja’‘ u izdanju sarajevske Svjetlosti za koju dobija nagradu izdavača i tek ustanovljenu godišnju nagradu Udruženja književnika.
1955. na anonimnom konkursu za književnu nagradu žiri (Milan Bogdanović, Gustav Krklec, Nika Milićević) Iz- davačkog preduzeća Narodna prosvjeta dodijelio je prvu nagradu Ćamilu Sijariću za roman ‘’Bihorci’‘ u iznosu od 1.000.000 dinara, najveću nagradu do tada na prostoru Jugoslavije.
1956. izlazi mu prvi roman Bihorci u izdanju Narodne prosvjete.
1957. izlazi druga zbirka pripovjedaka ‘’Zelen prsten na vodi’‘ u izdanju Svjetlosti za koju dobija godišnju nagradu Udruženja književnika.
1962. objavljen je njegov drugi roman ‘’Kuću kućom čine lastavice’‘ također u izdanju Svjetlosti i pripovi- jetke ‘’Naša snaha i mi momci’‘ u izdanju Veselina Masleše.
1968. izlazi roman ‘’Mojkovačka bitka’‘ u izdanju Svjetlosti, za koji dobija 27-julsku nagradu Bosne i Hercegovine.
1969. 9. juna izabran je za dopisnog člana ANUBiH.
1970. izlazi zbirka putopisa ‘’Zapisi o gradovima’‘ u izdanju Zavoda za izdavanje udžbenika. Po drugi put je imenovan za predsjednika književnika.
1971. objavljen je njegov četvrti roman Konak, koji je dvije godine kasnije nagrađen 13-julskom nagradom Crne Gore.
1972. 28. juna izabran je za redovnog člana ANUBiH.
1976. izlazi peti roman ‘’Carska vojska’‘ u izdanju Veselina Masleše.
1979. štampan je šesti roman ‘’Raška zemlja Rascija’‘ također u izdanju Veselina Masleše.
1980. izlazi peta zbirka pripovjedaka ‘’Francuski pamuk’‘ u izdanju Svjetlosti. Iste godine Univerzal iz Tuzle štampa Izabrane pripovijetke u redakciji Radovana Vučkovića.
1981. dobio je Andrićevu nagradu za zbirku ‘’Francuski pamuk’‘. Veselin Masleša štampa mu Izabrana djela, (I-X), u redakciji istog izdavača.
1982. Srpska književna zadruga objavljuje izbor pripovjedaka ‘’Priča kod vode’‘ sa izborom i predgovorom Rajka Petrova Noge.
1983. Oslobođenje mu štampa knjigu ‘’Oslobođeni Jasenovac’‘.
1984. Pripovijetke u izboru Dejana Đuričkovića izdaje Svjetlost, a pripovijetke ‘’Rimski prsten’‘ Veselin Masleša.
1988. iz štampe mu izlazi prva knjiga pjesama ‘’Lirika’‘ u izdanju BIGZ u Beogradu.
1989. izabrane pripovijetke ‘’Miris lišća orahova’‘ objavljuje Veselin Masleša.
1989. 6. decembra Ćamil Sijarić je poginuo na pješačkom u saobraćajnoj nesreći u Sarajevu. Sahranjen je na groblju Bare. Iza Ćamila Sijarića ostala je sačuvana bogata ostavština da svjedoči o plodnom književniku – jednom od naših najznačajnijih pripovjedača.
1990. posthumno je objavljena njegova druga zbirka poezije ‘’Koliba na nebu’‘ koja se u trenutku njegove pogibije pripremala za štampu u banjalučkom Glasu. Priređivač i pisac pogovora je književnik Irfan Horozović.
Projekat podržao Fond za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava u Crnoj Gori
